Ulaganje u žene: Za okončanje patrijarhata potreban je novac na stolu

Borba za prava žena u proteklih pedeset godina priča je o napretku.

Žene i djevojčice srušile su barijere, pobijedile stereotipe i pokrenule napredak ka pravednijem i ravnopravnijem svijetu. Ženska prava konačno su prepoznata kao temeljna i univerzalna ljudska prava. U učionicama širom svijeta danas imamo stotine milona djevojčica više. Svojim pionirskim naporima, liderke su razbile „staklene plafone“ širom svijeta.

Ipak, nad ovim napretkom nadvija se prijetnja, a puna jednakost ostaje daleko svjetlosnim godinama.

Milijarde žena i djevojčica suočavaju se s marginalizacijom, nepravdom i diskriminacijom, dok milenijumi dominacije muškaraca nastavljaju da oblikuju naša društva. Neprestana epidemija rodno zasnovanog nasilja sramota je čovječanstva. Procjenjuje se da je više od četiri miliona djevojčica u opasnosti od sakaćenja ženskih genitalija svake godine. Diskriminacija žena i djevojčica i dalje je potpuno legalna u velikom dijelu svijeta. U nekim krajevima, to ženama otežava posjedovanje imovine, a u drugima muškarcima omogućava da nekažnjeno siluju svoje supruge.

U međuvremenu, globalne krize najteže pogađaju žene i djevojčice. Gdje god ima sukoba, klimatskih katastrofa, siromaštva ili gladi, upravo žene i djevojčice najviše pate. U svakoj regiji svijeta gladuje više žena nego muškaraca. I u razvijenim zemljama i u zemljama u razvoju, negativne reakcije na prava žena, uključujući njihova seksualna i reproduktivna prava, usporavaju, pa čak i preokreću tok napretka.

Nove tehnologije – koje imaju ogroman potencijal da razbiju nejednakosti – isuviše često pogoršavaju situaciju. Razlozi se mogu tražiti u nejednakoj mogućnosti pristupa, algoritmima u koje su usađene predrasude ili mizoginom nasilju – od 'deepfake' sadržaja kojima se uvjerljivo lažira lik do ciljanog uznemiravanja određenih žena.

Ako bismo nastavili trenutnom brzinom, potpuna zakonska jednakost žena bila bi  dostižna za nekih 300 godina. Isto važi i za okončanje prakse sklapanja dječjih brakova. Ovaj tempo promjena je, iskreno govoreći, uvredljiv. Polovina čovječanstva ne može vijekovima čekati na svoja prava. Jednakost nam je potrebna odmah. To podrazumijeva ubrzavanje tempa napretka. Za tako nešto, potrebni su politička ambicija i ulaganje, koje je i tema ovogodišnjeg Međunarodnog dana žena.

Neophodna su nam javna i privatna ulaganja u programe za okončanje nasilja nad ženama, osiguravanje dostojanstvenog rada i podsticanje uključivanja žena i njihovog liderstva u digitalnim tehnologijama, izgradnji mira, klimatskim akcijama i svim privrednim sektorima. Takođe, dužni smo da najhitnije podržimo organizacije za ženska prava koje se bore protiv stereotipa, omogućavajući da se glasovi žena i djevojčica čuju, i osporavajući tradicije i kulturne norme. Takve organizacije danas primaju beznačajnih 0,1 odsto međunarodnih razvojnih sredstava. To se mora promijeniti.

Ulaganje može zvučati kao nešto što nije blisko svakodnevnom životu žena. Ali ulaganja su potrebna da bi se djevojčicama u školama  pružile iste mogućnosti kao i dječacima. Ulaganja su potreba da bi se omogućilo digitalno obrazovanje i razvoj vještina. Ulaganja su potrebna da bi se roditeljima i starateljima koji brinu o djeci, a to su uglavnom majke, omogućilo da se zaposle i zarađuju za život. Ulaganja su potrebna i za izgradnju inkluzivnih zajednica i društava uz puno učešće žena i djevojčica bez obzira na porijeklo i životne okolnosti.

Ulaganje u jednakost nije samo pitanje moralne ispravnosti, već je i ekonomski opravdano. Davanjem podrške ženama da uđu na formalna tržišta rada razvija se ekonomija, povećavaju se poreski prihodi i proširuju mogućnosti za sve.

Osiguravanje neophodnih ulaganja u žene i djevojčice zahtijeva tri stvari. 

Prvo, povećanje dostupnosti pristupačnog, dugoročnog finansiranja za održivi razvoj, i rješavanje problema dužničke krize koja guši mnoge ekonomije u razvoju. U suprotnom, zemlje jednostavno neće imati sredstva za ulaganje u žene i djevojčice. Neophodno je preduzeti hitne korake kako bismo zemljama koje se muče s nepodnošljivim otplatama dugova dali prostora za disanje i ohrabrili multilateralne razvojne banke da znatno više koriste mogućnosti koje proističu iz privatnog finansiranja po pristupačnim cijenama. Dugoročno gledano, moramo reformisati međunarodnu finansijsku arhitekturu i učiniti je daleko osjetljivijom na potrebe zemalja u razvoju.

Drugo, zemlje moraju staviti jednakost žena i djevojčica na prvo mjesto – shvatajući da jednakost nije samo pitanje prava već i temelj prosperitetnih društava. To znači da vlade treba da se aktivno bore protiv diskriminacije, da ulažu u programe podrške ženama i djevojčicama, te da osiguraju da politike, budžeti i ulaganja odgovaraju njihovim potrebama.

Treće, neophodno je povećati broj žena na rukovodećim pozicijama. Prisustvo žena na pozicijama moći može doprinijeti povećanju ulaganja u politike i programe koji odgovaraju stvarnosti žena i djevojčica. Posebno sam ponosan što od početka mog mandata – i po prvi put u istoriji – imamo jednak broj žena i muškaraca na visokim rukovodećim pozicijama širom cijelog sistema Ujedinjenih nacija.

Na jednakost čekamo predugo. Za okončanje patrijarhata potreban je novac na stolu – vrijeme je da se pare stave na sunce.