8 milijardi

Svjetska populacija sredinom novembra dostiže broj od 8 milijardi, što je odraz naučnog napretka i poboljšanja u ishrani, javnom zdravlju i higijenskim uslovima. Međutim, kako naša ljudska porodica postaje brojnija, tako postaje i sve podijeljenija.

Milijarde ljudi se bore sa teškoćama; stotine miliona se suočavaju sa glađu, pa čak i sa krajnjom oskudicom. Rekordan broj ljudi migrira, u potrazi za prilikama i olakšanjem tereta od dugova i poteškoća, ratova i klimatskih katastrofa.

Ukoliko na globalnom nivou ne premostimo ponor između onih koji imaju i onih koji nemaju, doći ćemo u situaciju da svijet od 8 milijardi ljudi bude ispunjen tenzijama i nepovjerenjem, krizama i sukobima.

Činjenice govore same za sebe. Mali broj milijardera kontroliše onoliko bogatstva koliko i siromašnija polovina svijeta. Jedan odsto najbogatijih drži petinu svjetskog prihoda, dok ljudi u najbogatijim zemljama mogu očekivati da će živjeti i do 30 godina duže od onih u najsiromašnijim. Kako je posljednjih decenija svijet postajao sve bogatiji i zdraviji, uporedo su rasle i ove nejednakosti.

Povrh ovih dugoročnih trendova, ubrzanje klimatske krize i neravnomjeran oporavak od pandemije korona virusa dodatno povećavaju nejednakosti. Krećemo se direktno u pravcu klimatske katastrofe, dok emisije štetnih gasova i temperature nastavljaju da rastu. Poplave, oluje i suše imaju razorne efekte i po zemlje čiji je uticaj na globalno zagrijevanje neznatan.

Rat u Ukrajini doprinosi aktuelnoj krizi sa hranom, energijom i finansijama, a najteže pogađa ekonomije u razvoju. Ove nejednakosti najviše utiču na žene i djevojčice, kao i na marginalizovane grupe koje su već izložene diskriminaciji.

Mnoge zemlje na globalnom jugu suočavaju se sa ogromnim dugovima, sve većim siromaštvom i glađu, kao i sa rastućim uticajem klimatske krize. One imaju male šanse za ulaganje u održivi oporavak od pandemije, prelazak na obnovljive izvore energije ili obrazovanje i obuku za digitalno doba.

Bijes i ogorčenost prema razvijenim zemljama dostižu kritičnu tačku.

Toksične podjele i nedostatak povjerenja izazivaju kašnjenja i zastoje u nizu pitanja, od nuklearnog razoružanja do terorizma i globalnog zdravlja. Moramo držati pod kontrolom ove štetne tendencije, popraviti odnose i pronaći zajednička rješenja za izazove sa kojima se zajednički suočavamo.

Prvi korak je da priznamo da je ova nejednakost koja je izmakla kontroli stvar izbora i da razvijene zemlje imaju odgovornost da je preokrenu – počevši od ovog mjeseca na konferenciji Ujedinjenih Nacija o klimatskim promjenama u Egiptu (COP27) i na samitu G20 na Baliju.

Nadam se da će na COP27 biti donijet istorijski Pakt o klimatskoj solidarnosti u okviru kojeg se razvijene ekonomije i ekonomije u usponu ujedinjuju oko zajedničke strategije i udružuju svoje kapacitete i resurse za dobrobit čovječanstva. Bogatije zemlje moraju glavnim ekonomijama u usponu pružiti finansijsku i tehničku podršku za napuštanje fosilnih goriva. To je naša jedina nada za ispunjenje klimatskih ciljeva.

Takođe apelujem na lidere prisutne na konferenciji COP27 da se dogovore oko mape puta i institucionalnog okvira za kompenzaciju državama na globalnom jugu za gubitak i štete nastale usljed klimatskih promjena koje već uzrokuju ogromnu patnju.

Samit G20 na Baliju biće prilika da se pozabavimo teškom situacijom zemalja u razvoju. Pozvao sam ekonomije G20 da usvoje stimulativni paket koji će vladama globalnog juga obezbijediti investicije i likvidnost, i baviti se olakšanjem i restrukturiranjem duga.

Dok se zalažemo za akciju u vezi sa ovakvim srednjoročnim mjerama, bez prestanka radimo sa svim zainteresovanim stranama na ublažavanju globalne krize hrane.

Crnomorska inicijativa za žito predstavlja suštinski dio tih napora. Pomogla je stabilizaciji tržišta i smanjenju cijena hrane. Svaki djelić procenta ima potencijal da ublaži glad i spasi živote.

Takođe radimo na tome da ruska đubriva mogu da stignu na globalna tržišta, koja su ozbiljno poremećena ratom. Cijene đubriva su i do tri puta veće nego što je to bio slučaj prije pandemije. Pirinač, najšire konzumirana osnovna namirnica na svijetu, je usjev koji će pretrpjeti najviše štete.

Uklanjanje preostalih prepreka izvozu ruskog đubriva je suštinski korak ka globalnoj sigurnosti snabdijevanja hranom.

Ali među svim ovim ozbiljnim izazovima, ima i dobrih vijesti.

Naš svijet od osam milijardi stanovnika mogao bi da pruži ogromne mogućnosti nekim od najsiromašnijih zemalja, gdje je rast stanovništva najveći.

Relativno mala ulaganja u zdravstvo, obrazovanje, rodnu ravnopravnost i održivi ekonomski razvoj mogla bi stvoriti pozitivan krug razvoja i rasta, transformišući ekonomije i mijenjajući živote.

U roku od nekoliko decenija, današnje najsiromašnije zemlje mogle bi da postanu pokretači održivog, zelenog rasta i prosperiteta u cijelim regionima.

Nikada se nisam kladio protiv ljudskog genija i imam ogromnu vjeru u ljudsku solidarnost. U ovim teškim vremenima bilo bi dobro da se sjetimo riječi jednog od najmudrijih posmatrača čovječanstva, Mahatme Gandija: „Zemlja pruža dovoljno da zadovolji svačije potrebe, ali ne i za svačiju pohlepu“.

Ovomjesečni veliki globalni susreti moraju biti prilika za početak premošćavanja podjela i vraćanja povjerenja, zasnovanog na jednakim pravima i slobodama svakog pojedinačnog člana porodice čovječanstva od osam milijardi ljudi.