Ojačajmo imunitet protiv virusa mržnje
Piše: Peter Lundberg, rezidentni koordinator Ujedinjenih nacija u Crnoj Gori
Govor mržnje je u porastu
Danas po prvi put obilježavamo Međunarodni dan borbe protiv govora mržnje. Generalna skupština Ujedinjenih nacija odredila je 18. jun za obilježavanje ovog dana, nakon što je generalni sekretar Antonio Gutereš upozorio na „cunami mržnje i ksenofobije, neopravdanog svaljivanja krivice, stigmatizacije i korišćenja omalovažavajućeg, mizoginog, rasističkog, ksenofobnog, islamofobnog ili antisemitskog jezika“ koji je preplavio svijet.
Svjedoci smo da govor mržnje može biti moćno „oruđe“ za podsticanje diskriminacije, nasilja, produbljivanje podjela i podrivanje društvene kohezije unutar ili između društava.
Govor mržnje obično predstavlja izraz uskraćivanja. Uskraćivanja poštovanja, uključivanja, različitosti, što je u suprotnosti sa suštinom ljudskih prava. Ako se ne obuzda, govor mržnje može podstaći tenzije, društvene nemire, pa čak i rezultirati nasilnim sukobima koji mogu dovesti do teških kršenja ljudskih prava. To je posebno slučaj kada govor mržnje instrumentalizuju oni koji su na pozicijama uticaja. Politički i vjerski lideri igraju ključnu ulogu u ublažavanju mržnje u društvu, naročito među onima koje predstavljaju. Lideri koji prihvataju inkluziju dajući prostor svima, koji istinski poštuju različitosti i cijene razlike u mišljenjima, svjedoci su napretka njihovih društava. Svi dijelimo odgovornost da se uzdržimo od mržnje kada želimo da se izrazimo. Sve počinje od mene i tebe. Protiv mržnje moramo govoriti i pojedinačno i kolektivno.
Onlajn mediji – megafon za govor mržnje ili slobodno izražavanje?
Širenje mržnje, nažalost, nije novina. Ni ovdje, u Crnoj Gori, niti drugdje. Obim i uticaj govora mržnje, iz dana u dan sve je veći i brži, naročito imajući u vidu društvene medije koji nude globalnu platformu za širenje mržnje. Govor mržnje na internetu proizvodi se i distribuira lako – uz niske troškove, često anonimno, pritom dopirući do globalne publike u realnom vremenu. Ovaj fenomen razotkriva krhkost demokratija širom svijeta i otvara pitanje odgovornosti ovih platformi, moderiranja i uklanjanja uvredljivog sadržaja. Ovo je pokrenulo debatu o granicama između slobode izražavanja i cenzure.
Suprotstavljanje govoru mržnje ne znači proizvoljno ograničavanje slobode izražavanja, već sprečavanje da mržnja eskalira u nešto opasno, naročito podsticanje na diskriminaciju, neprijateljstvo i nasilje, koji su – kako kaže Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima – zabranjeni zakonom. Ujedinjene nacije pozivaju na više govora, a ne manje. Sloboda izražavanja je norma, a njeno ograničavanje – izuzetak. Ipak, u izražavanju se moraju poštovati prava i dostojanstvo svih – žena, muškaraca, djece, osoba s invaliditetom, starijih osoba, etničkih, vjerskih i seksualnih manjina, između ostalih. Pozdravljam to što je Crna Gora preduzela pravne radnje u slučajevima podsticanja na diskriminaciju i nasilje. Brza akcija je od ključne važnosti u svim takvim slučajevima kako bi žrtve dobile zadovoljenje u vidu pravde i kako bi se zaustavila dalja šteta u društvu.
Govor mržnje i stvarna šteta koju izaziva
„Naoružavanje“ javnog diskursa s ciljem političke koristi takođe nije novina. Istorija je pokazala da govor mržnje vodi ka zločinima. Holokaust nije započeo gasnim komorama, već govorom mržnje. Upravo ove lekcije na sve nas stavljaju ozbiljnu odgovornost da se pozabavimo govorom mržnje i spriječimo buduću štetu.
Jačanje otpornosti na mržnju
Globalna strategija protiv govora mržnje s pratećim akcionim planom, koju su Ujedinjene nacije objavile 2019. godine, poziva na sveobuhvatan pristup u borbi protiv ove pojave, na praćenje i razumijevanje dinamike govora mržnje, na potrebu za ranim upozoravanjem, kao i na podršku nacionalnim zakonodavstvima za adresiranje govora mržnje. Prevencija je neophodna, a tu je ključno obrazovanje jer ima moć da transformiše društvo kroz adresiranje osnovnih uzroka i pokretača govora mržnje. Putem obrazovanja možemo promovisati mirna, inkluzivna i pravedna društva za sve – u skladu s vizijom Agende 2030 i Ciljevima održivog razvoja.
Edukacija u oblasti digitalne i medijske pismenosti neophodna je svima, a naročito mladima, kako bi koristili medije i druge izvore informacija, i kako bi se usadila odgovornost i kritičko razmišljanje prilikom njihovog korišćenja i analize. Kritičkim mišljenjem ćemo odbaciti virus mržnje i izgraditi imunitet protiv njega.
Borba protiv govora mržnje, bez sumnje, nalaže odgovor cijelog sistema. Moramo mobilizovati naša društva i raditi na tome i izvan granica naših zemalja.
Kao što je rekao generalni sekretar UN – „Mržnja je opasnost za sve – zato i borba protiv nje mora biti posao za sve.“