Predstavljanje nalaza istraživanja o društvenoj koheziji

Poštovani partneri, koleginice i kolege, dragi prijatelji,

Veliko mi je zadovoljstvo da vas pozdravim u ime sistema Ujedinjenih nacija. Posebno mi je drago što smo se danas okupili oko teme koja je toliko suštinska za snagu i otpornost naših zajednica – socijalne kohezije.

Dozvolite mi da na početku izrazim iskrenu zahvalnost kolegama iz agencija UN-a koji, zajedno sa našim cijenjenim partnerima, kroz program „Zajedno za opšte dobro“ predano rade na unapređenju ove važne agende.

Socijalna kohezija nije apstraktan ideal. Ona je tkivo koje nas povezuje preko identiteta, generacija i institucija. Zajednički program UN-a „Zajedno za opšte dobro“ jasno je pokazao duboko transformativni potencijal zajednica u Crnoj Gori: odlučnost ljudi, posebno mladih, žena i marginalizovanih grupa, da ponovo osvoje građanski prostor, premoste podjele i zajedno grade inkluzivnije društvo zasnovano na povjerenju.

U različitim zajednicama ljudi su se okupljali kroz dijaloge, učionice i inicijative na lokalnom nivou – ne samo da govore, već i da slušaju, djeluju i preuzimaju odgovornost. Više od 260 građana učestvovalo je rame uz rame u međugeneracijskim dijalozima u Ulcinju, Pljevljima i Podgorici, imenujući teške istine: govor mržnje, diskriminaciju, polarizaciju, nedostatak povjerenja. Ali su istovremeno zamislili i nešto bolje: osjećaj pripadnosti, empatiju i zajedničku budućnost.

Mladi ljudi, neki još u osnovnoj školi, predvode građanske akcije, doprinose oblikovanju školskih kurikuluma i pokreću rješenja za mentalno zdravlje, bezbjedne javne prostore i zaštitu životne sredine. Žene iz različitih sredina pokreću inicijative za borbu protiv mizoginije i jačanje svoje uloge u javnom životu. A nastavnici danas podučavaju hiljade djece kako da upravljaju emocijama, mirno rješavaju konflikte i prepoznaju snagu inkluzije. To je socijalna kohezija na djelu. Ona se ne nameće. Ona se gradi – pažljivo, zajednički i hrabro.

Ali ne smijemo zatvarati oči pred preprekama. Govor mržnje se i dalje širi. Povjerenje u institucije je krhko. Podjeljene narative i dalje mogu da se ukorijene, posebno kada se previše ljudi osjeća nečuveno ili zapostavljeno. Socijalna kohezija ne može napredovati tamo gdje opstaje nejednakost ili gdje se upravljanje doživljava kao udaljeno od građana.

Zato sistem Ujedinjenih nacija u Crnoj Gori radi ruku pod ruku sa Vladom, civilnim društvom, mladima, medijima i privatnim sektorom, zasnivajući naš rad na zajedničkim vrijednostima: poštovanju, participaciji, odgovornosti i opštem dobru.

Zajedno smo podržali dječje parlamente, medijsku pismenost u školama, reformu građanskog obrazovanja i inicijative koje pokreću same zajednice kroz Laboratoriju za inovacije u oblasti socijalne kohezije. Lokalne samouprave ne samo da slušaju – one pokazuju posvećenost da glasove građana uključe u planove, obećanja i budžete. To je primjer inkluzivnog upravljanja. Tako se obnavlja povjerenje.

Budimo jasni: socijalna kohezija nije „meki“ posao. To je posao izgradnje društva. Ona je istovremeno prevencija, izgradnja mira i put ka prosperitetu.

I poziva svakog od nas ne samo da zagovaramo promjene, već i da ih živimo. Da pojačamo glasove koji su prečesto utišani. Da ravnodušnost zamijenimo dijalogom. I da gradimo partnerstva ne oko interesa, već oko vrijednosti.

Zajednički program UN-a „Zajedno za opšte dobro“ još je jedan dokaz šta je moguće kada institucije otvore svoja vrata, a građani iskorače naprijed. Nastavimo da ta vrata držimo otvorenim. Nastavimo da idemo zajedno – sa nadom, otpornošću i zajedničkom svrhom.

Hvala vam.